Crkva sv. Andrije ap.

Povijest crkve sv. Andrije ap.

Crkva sv. Andrije apostola bakarska je župna crkva, današnji oblik zadobila je tijekom druge polovine 18. st. i u prvoj polovini 19. stoljeća jer je izgrađena na mjestu stare crkve, a posvećena 28. kolovoza 1853. g. od izaslanika biskupa Ožegovića.

Ova monumentalna građevina najstarija je i najveća crkva u Bakru, a po svojoj veličini zauzima treće mjesto u cijeloj Hrvatskoj, odmah iza zagrebačke i đakovačke katedrale te se zbog toga može reći da se radi o najvećem pothvatu u području sakralne arhitekture sredine 19. st. na čitavom našem nacionalnom području.

Najstarija crkva na ovom mjestu bila je izgrađena 1130. ili 1167. g., u svakom slučaju tijekom 12. st., te posvećena Presvetom Trojstvu. Nakon što je ta prvotna crkva bila znatno oštećena u potresu 1323. g., a potom i popravljena mijenja se zaštitnik crkve i gradski patron te to postaje sv. Andrija.

Početkom 18. st. točnije 1708. g. i 1718. g. dograđuju se lijevi i desni brod crkve, a u to je vrijeme (1710. g.) sagrađen i zvonik koji stoji još i danas.

Sredinom 18. st, prema predaji 1750. g., Bakar je zadesio snažan potres koji je porušio crkvu, a gradnji nove pristupilo se dvadesetak godina kasnije za vrijeme biskupa Pija Manzadora. No, izgradnja je sporo napredovala te je crkva dovršena tek u vrijeme župnikovanja Bakranina Vjenceslava Šoića (1844.-1858.) koji je kasnije postao i biskup.

Posebnost ove bazilike je kripta ispod sanktuarija (svetišta) sa dva hodnika i 80-ak grobova u koju su se zakapali ugledniji građani, kao i graditelj crkve biskup Vjenceslav Šoić.

Inače, u Bakru su za vrijeme turske opasnosti stolovali mnogi biskupi tako da je bakarska crkva do današnjeg dana zadržala status konkatedrale koja plijeni svojom veličinom, arhitekturom i umjetninama.

Arhitektura i umjetnine crkve sv. Andrije ap.

Crkvu obilježava kasnobarokna arhitektura, naime izgrađena je u takozvanom zopf stilu koji pokušava pomiriti barok i rokoko s jedne strane te klasicizam s druge, a što je obilježje srednjoeuropske arhitekture kasnoga osamnaestoga i ranoga devetnaestoga stoljeća.

Oltari u crkvi sv. Andrije ap. podignuti 1850-ih godina na zanimljiv način odražavaju shvaćanje povijesnih stilova sredinom 19. st., a radi se o tada modernim strujama u sakralnoj umjetnosti naročito prisutnima u Austriji i Sloveniji koje su se pitale koji od povijesnih stilova, gotiku ili renesansu, valja ponovo slijediti. I oltarima pripadajuće oltarne pale (slike) otkrivaju raznovrsnost slikarskih stilova prisutnih u crkvi, od romantizma do oslanjanja na povijesne stilove, a što je tipično za sakralno slikarstvo 19. stoljeća.

Tako, u crkvi sv. Andrije ap. danas se nalazi devet oltara, po četiri u svakom od dva broda crkve te glavni oltar. Gledajući od ulaza, u desnom brodu crkve nalaze se oltari Svih Svetih, sv. Nikole, Majke Božje od ružarija i sv. Ane, a u lijevom brodu crkve oltari sv. Antuna Pustinjaka, sv. Roka, Presvetog Trojstva te sv. Vilima.

Pala (slika) glavnog oltara koja prikazuje sv. Andriju uokvirena je iluzionističkom freskom, a slika u tehnici ulja na platnu djelo je Franje Pavera. On je rođen u Rijeci 1828. g., a slikarstvo je studirao u Veneciji na Akademiji lijepih umjetnosti, gdje je primio i srebrnu medalju. Nakon toga odlazi u Rim, a 1853. g. vraća se u Rijeku te radi kao nastavnik crtanja, a te je godine izradio i navedenu sliku za župnu crkvu sv. Andrije ap. u Bakru. Paverov prikaz sv. Andrije blizak je romantizmu zbog osebujnog kolorita i određenih «pomodnih» detalja.

Oltar Svih Svetih podignut je u mramoru, smiren je i jednostavan s malo dekorativnih elemenata te pripada klasicističkom umjetničkom stilu. Oltarna pala (slika) Svih Svetih (160 x 111 cm) po svojim likovnim karakteristikama nije djelo anonimnog umjetnika, no potpisan slikar s imenom E. Hase nije poznat u povijesti umjetnosti. Ova ambiciozna kompozicija s prikazanih više od 50 likova živahna je i efektna, a u umjetničkom smislu vidi se poziv na klasicizam.

Oltar sv. Nikole podignuli su bakarski pomorci 1861. godine. Taj slavolučan oltar krase, uz oltarnu palu, dva para glatkih mramornih stupova s korintskim kapitelima, zatim kipovi sv. Dominika i sv. Doroteje, kipić sv. Mihovila što gazi Sotonu, potom četiri anđela kao i pet medaljona ugrađenih u stipes oltarne menze. Sve navedeno, osim pale, čini baroknu kamenu plastiku ovog oltara i pripada inventaru starije crkve koji je nastao krajem 17. st. i početkom 18. stoljeća. Oltarna pala (170 x 125 cm) tj. slika nije potpisana, nastala je u 19. stoljeću, svojim izrazom vjerna je klasicističkom povijesnom stilu i kvalitetno je likovno djelo.

Drveni oltar Majke Božje od ružarija podignut je 1861. godine, a oltarna pala (155 x 105 cm) prikazuje Bogorodicu s malim Isusom koju krune anđeli. Iznad glave Bogorodice pričvršćena je srebrna pozlaćena kruna. Ova oltarna pala (slika) nepoznatog majstora nalazila se izvorno u starijoj crkvi, a to dokazuje upisana godina 1655. što je vjerojatno vrijeme nastanka pale.

Oltar sv. Ane krasi oltarna pala Poučavanje Marije (160 x 115 cm), djelo je rad Matthausa Langusa iz 1853. godine, a stilski pripada razdoblju romantizma. Slikar se školovao u Klagenfurtu, Beču i Rimu, a najviše je radova ostavio iza sebe radeći kao fresko slikar u ljubljanskoj zbornoj crkvi.

Oltar sv. Antuna Pustinjaka nastao je najvjerojatnije kad i oltarna pala nepoznatog umjetnika tj. 1873. godine. Oltarna pala (180 x 130) prikazuje sv. Antuna Pustinjaka u molitvi, a atmosfera mistike upućuje na autora s pripadnošću krugu slikara romantizma.

Kameni oltar sv. Roka sadrži oltarnu palu (165 x 124 cm) s prikazom sveca i pučana pogođenih epidemijom kolere. Autor pale je nepoznat slikar, no uočljiva su klasicistička obilježja slikarstva 18. stoljeća. No, kod ovog oltara nalazi se dio inventara starije crkve i to kipovi sv. Ane i sv. Joakima nastali u prvoj polovini 18. stoljeća.

Na drvenom oltaru Presvetog Trojstva nalazi se oltarna pala Prijestolje milosti (191 x 126), koja je po jednom mišljenju rad nepoznatog venecijanskog majstora iz 17. stoljeća dok neki smatraju da je nastala početkom 18. stoljeća, no u svakom je slučaju bila dio inventara starije crkve.

Autor oltarne pale sv. Vilima (165 x 126 cm) nastale 1853. g. jest slikar Paul Franz Künl koji je studirao na bečkoj akademiji, a njegove se slike nalaze širom Koruške. Izvedba ovog djela je profesionalna i vidi se autorovo razumijevanje suvremenog slikarstva.

Povratak na novosti