9e739fd928c1ef1096635bb4b013b509.jpg
aaa253dae8b38ac4965b2bd20143339e.jpg
0b36168f28219653977ef7f6dd33b2e7.jpg
2f971821bfbe197b81d9497eef5aa659.jpg
Turistička zajednica Grada Bakra
English Ente turistico della citta di Bakar - Citta di Bakar Tourismusverband Der Stadt Bakar - German
Novosti
Featured Item Background

Marija Terezija i Bakar - zanimljive povijesne činjenice

Objavljeno: 19.04.2019.

Dana 23. travnja 1779. Marija Terezija je Poveljom uzdigla Bakar u slobodan kraljevski grad i podijelila mu grb i veću autonomiju u smislu gradskih statuta. Pridružite nam se obilježavanju tog važnog događaja 23. travnja 2019. u 18:00 h u prostoru Jaza kad će biti svečano otkriven spomenik replike Povelje Marije Terezije. Prije toga pročitajte neke zanimljive činjenice o životu Marije Terezije i njenom značenju za Bakar.
 
Marija Terezija (1740-1780)

"Kad je naslijedila oca cara Karla III., bile su joj dvadeset i četiri godine. Premda nitko razborit već davno nije sumnjao da će nju zapasti prijestolje i premda nikome nisu bile poznate njezine odlične duhovne sposobnosti, ipak se začudo ništa nije poradilo da se ona uputi u rješavanje državnih poslova. Tako ona preuzme teško breme kao pravi novajlija. Tjelesna joj je krasota, naročito poslije udaje za vojvodu Franju Lotarinškoga, sjajno razvila, tako da su je suvremenici držali uzorom ženske ljepote. Tome se pridružoila živahnost duha, oštra pronicavost, dobro pamćenje, sretna obdarenost da može svoje misli, bilo u privatnom razgovoru, bilo u državnom javnom zboru, lako, sigurno i uvjerljivo iznositi, pa toplo čuvstvo za slavu svoje porodice, skrb za dobrobit podanika, osjećaj za pravo i zakon te najzad živa vjera." (izvor: Ferdo Šišić "Povijest hrvatskog naroda")

240 godina od Povelje Marije Terezije kojom je Grad Bakar proglašen slobodnim kraljevskim
Gradom

Carica i kraljica Marija Terezija stupila je na vlast 1740.g. te nastavila promicati politiku svoga oca i podupirati razvoj trgovine i obrta. 1776. godine odredila je da se grad Rijeka zajedno s bakarskim posjedima (negdašnjim zrinko-frankopanskim imanjima) koji leže na desnoj strani Karolinske ceste moraju pripojiti Hrvatskoj, dok grad Bakar, Bakarac i Kraljevicu treba prepustiti, odnosno predati na upravljanje Vojnoj krajini. Ovu odredbu je Marija Terezija promijenila naredbom od 5. rujna 1777. tako da su se Bakar, Bakarac i Kraljevica morali izravno pripojiti Hrvatskoj. Poveljom od 13. svibnja 1778. Marija Terezija proglasila je Bakar slobodnom trgovačkom lukom i od područja na kojima su se prostirali kaštelanati Bakar, Hreljin i Trsat osnovala Bakarski municipij kojem su pripadali grad Bakar, općine Hreljin, Kraljevica, Bakarac, Praputnjak, Krasica, Škrljevo, Draga, Kostrena i Trsat.

Dana 23. travnja 1779. Marija Terezija je Poveljom uzigla Bakar u slobodan kraljevski grad i podijelila mu grb i veću autonomiju u smislu gradskih statuta. Kao municipalni grad Bakar je samostalan, ima povlastice i šalje zastupnike u Hrvatski sabor.
Prema kraljevskoj povelji, imao je Bakar sljedeću municipalnu upravu:
1.    Gradsko poglavarstvo kao I. razinu u političkim, sudskim i ekonomski važnim pitanjima;
2.    Kapitanalno vijeće kao politički - ekonomsko tijelo II. razine koje je bilo sastavljeno samo od patricija, pod predsjedanjem civilnog kapetana;
3.    Kapitanalno sudbeni stol, sastavljen od patricija kao II. razinu u građanskim pravnim predmetima.
U gradskoj općini bili su namješteni: kapitanalni sudac i komunitativni sudac koji su bili na čelu Kapitanalnog ili Patricijskog vijeća, a svaki je imao i sudbenog prisjednika. U Gradskom poglavarstvu bilo je činovnika, kao i gradski liječnik i ranarnik. Kapitanalno ili gradsko vijeće sastojalo se od 50 patricija- vijećnika, a predsjedao mu je kraljevski guverner. Malo ili unutarnje vijeće sastojalo se od 25 najuglednijih patricija, dok je svih 50 patricija sačinjavalo veliko vijeće. Malo vijeće je u građanskim pravnim poslovima tvorilo prizivni sud i donosilo presude u kaznenim poslovima. Veliko vijeće upravljalo je svim javnim i političkim pitanjima. Ovo vijeće je samostalno upravljalo gradskom imovinom i municipalnim prihodima. Vijeće je imalo pravo patronata nad crkvom te je istovremeno biralo i gradskog župnika.Bakarski patriciji i njihove obitelji sačinjavali su gradsko plemstvo, a plemićki naslov prenosio se na zakonite potomke.
Privilegije koje je dala Marija Terezija imale su za cilj da materijalno uzignu grad i da mu osiguraju aristokratsku upravu na koju Bakar može biti ponosan. U podizanju kulture zahvaljujući duhu prosvjetiteljstva u Europi, vladarica Marija Terezija pokazala je brigu otvaranjem pučke škole u Bakru 18. ožujka 1779. uz zakladu od 30.000 forinti u srebru za održavanje.
U doba vladavine Marije Terezije, Bakar je ostvario veliki napredak. Luka se razvijala, a dodatno su se razvijale brodogradnja i brodarstvo. Razvila se trgovina i vinogradarstvo. 1775. godine sastavljen je i popis stanovništva. U njemu su zabilježeni nositelji kućanstava, iskazana je staleška slojevitost, broj muške i ženske djece, gospodarske djelatnosti i društvena struktura. Na temelju popisa utvrđeno je da je plemićkom staležu u gradu Bakru pripadalo ukupno 25 porodica čiji su grbovi objavljeni u izdanju Bakarskog zbornika br.2.
Krajem 18. st. Bakar je najveći grad u Hrvatskoj. Prema popisu stanovništva Ugarske i Hrvatske iz 1787. i 1804. godine razvidan je odnos broja stanovnika u pojedinim hrvatskim gradovima:

Gradovi po broju stanovnika    1787. godina    1804. godina
Bakar    7. 656     7.805
Rijeka    5. 956    6. 655
Varaždin    4.814    4.362
Zagreb    2.815    2.973

Shodno svemu navedenom, bakarski municipij je utjecao je na proširenje trgovine i prometa u našim krajevima te je Marija Terezija odigrala veliku ulogu u razvoju Grada Bakra.
Bakarske prezida nastali su većinom za vrijeme austrijske carice i hrvatsko – ugarske kraljice Marije Terezije ( 1740.-1780.) i upravo tada obogaćeni su nasadima vinove loze. Stvorili su ih uglavnom težaki i težakinje cijelog Bakarskog kraja, a najvećim djelom žitelji mjesta Praputnjak. Naime, Marija Terezija omogućila je stanovnicima Bakarskog kraja da slobodno raskrče terene i pretvore ih u obradive površine – vinograde i tim činom prezidi postaju njihovo vlasništvo. Dodatna značajna pogodnost bila je ta što su na toj zemlji odrađeno vrijeme njeni novi vlasnici bili oslobođeni državnih i gospoštijskih davanja. Za dotadašnjeg kmeta bila je to vrlo privlačna mogućnost i zato se primorski težak s velikom voljom i revnošću upušta u borbu s prirodom za komadić zemlje. I tako je te surove, strme, krševite padine uokolo Bakarskog zaljeva vlastitom mukom i silnim trudom preoblikovao sazidavši kilometre prezida te potom u njih donio zemlju. Time je nekadašnje neiskorišteno i divlje tlo snagom uma i mišica prilagođeno čovjeku za obrađivanje i korist, ono postaje antropogeno – tlo značajno oblikovano ljudskom rukom. Uz te dvije pogodnosti od stvaranja prezida, praputnjarske težake je na taj posao zasigurno motiviralo i to što su iskrčeno drvo mogli prodavat u gradu Bakru lokalnim trgovcima, koji su ga potom brodovima odvozili, većinom u Italiju.