O gradu Bakru

Pozdravljamo vas u Bakru, jednom od najstarijih gradova na sjevernom Jadranu sa dugom i bogatom prošlošću. Područje Grada Bakra proteže se od Bakarskog zaljeva do Vrha Risnjaka i zauzima površinu od oko 12.560 ha, te obuhvaća 9 naselja: Bakar, Hreljin, Krasicu, Kukuljanovo, Plosna, Ponikve, Praputnjak, Škrljevo i Zlobin. Bakar, drevni grad i luka, mjesto je gdje se Sredozemno more najdublje uvuklo u europsko kopno, a smjestio se poput bisera u naručje dubokog zaljeva. Izgrađen je amfiteatralno na brežuljku, a njegova povijesna jezgra registrirana je kao spomenik kulture 1968. godine. Sliku Bakra upotpunjuju mjesta koja se kao plašt po okolnim brdskim vijencima rasprostiru ponad Bakra i Bakarskog zaljeva i s njime čine jedinstvenu raznolikost u ljepoti.

Prvo naselje na području današnjeg grada Bakra nastalo je još najvjerojatnije u pretpovijesno doba tj. u 3. ili 2. tisućljeću prije Krista, a osnovali su ga Iliri tj. ilirsko pleme Liburna. Oni su nam ujedno i ostavili najstariji poznati naziv za današnji grad Bakar, a to je Vel-Kier (Kameni zaljev). Na području današnjeg grada također se nalazilo i staro rimsko naselje koje se nazivalo Volcera. Svoj trag tu su ostavili i hrvatske velikaške porodice Frankopani i Zrinski. Također, vrlo važno je spomenuti da su predstavnici Grada Bakra supotpisnici poznatog Vinodolskog zakonika (1288.), u kojem se prvi puta spominje sadašnje ime grada – Bakar. Postoje pretpostavke kako je ime grada nastalo od riječi bukara koja označava drveni vrč oblikom sličan Bakarskom zaljevu.

Carica Marija Terezija je poveljom od 13. svibnja 1778. gradu Bakru dala status slobodnoga grada tj. slobodne trgovačke luke, a poveljom od 23. travnja 1779. g. proglasila je grad Bakar slobodnim kraljevskim gradom i podijelila mu gradski grb i autonomiju.

Bogato povijesno naslijeđe ostavilo je iza sebe značajnu kulturnu baštinu koja se ogleda kroz bakarski Kaštel, hreljinsku gradinu, ostatke liburnijskih gradina, crkvu sv. Andrije u Bakru - treću po veličini u Hrvatskoj, Rimsku i Tursku kuću, bakarske prezide i mnoge druge kulturno-povijesne znamenitosti i osobitosti.

Od brojnih osobitosti, htjeli bi istaknuti sljedeće: da se na području Bakra uzgajala loza Belina od koje se dobivao poznati pjenušac „Bakarska vodica“. Prezidi su nastali većinom tijekom 18 st., a napušteni su 50-tih godina 20 st. Nedugo zatim proglašeni su etno zonom i upisani su u registar spomenika kulture (1972.). Poznati bakarski baškot tipičan je prepečeni ili svježi krušni proizvod u obliku koluta koji se nekada umjesto kruha nosio na duža ribolovna putovanja, a tradicionalno se umače u vino.

Pogrešnom industrijskom izgradnjom prirodni resursi Grada Bakra gotovo su nestali, ali u novije vrijeme Bakru i cijelom zaljevu vraća se ekološka pozornost, čime se stječu uvjeti za turizam kakav je razvijen u njegovoj široj okolici.    

Nadamo se da će vam boravak i druženje u ovom starom hrvatskom gradu biti ugodan te da će vas snagom svoje slavne prošlosti namamiti da ga opet obiđete i osjetite na njegovim ulicama i trgovima duh prohujalih vremena.

Povratak na novosti