aaa253dae8b38ac4965b2bd20143339e.jpg
2f971821bfbe197b81d9497eef5aa659.jpg
9e739fd928c1ef1096635bb4b013b509.jpg
0b36168f28219653977ef7f6dd33b2e7.jpg
Turistička zajednica Grada Bakra
English Ente turistico della citta di Bakar - Citta di Bakar Tourismusverband Der Stadt Bakar - German
Zapisi iz prošlosti

A ŠTO JE O PONIKVAMA ZAPISAO NAJBOLJI ISTRAŽIVAČ HRVATSKOG PRIMORJA?

Zanima li vas kako je Ponikve doživio čovjek koji je od 1878-1912. ostvario 679 naučnih izleta po cijeloj Hrvatskoj, koji je obišao gotovo sve gore u Hrvatskoj i čijim je imenom nazvano nekoliko biljnih i životinjskih vrsta?

Dragutin Hirc (Hirtz) (Zagreb, 6.IV.1853. - Zagreb, 1.V.1921.) bio je svestrani hrvatski prirodoslovac, botaničar i zoolog, učitelj, planinar i putopisac koji je svojim prirodoslovnim istraživanjima zadužio Hrvatsku, a svojom knjigom Hrvatsko Primorje ostavio dubok trag u ovom podneblju.

Kao učitelj radio je u mnogim hrvatskim gradovima, a 1877. dolazi u Bakar pa često posjećuje i obližnje Ponikve, koje naziva Kukuljanskim jezerom, istražujući njihove posebnosti. Zanimljivo je napomenuti da je u vrijeme svoga službovanja u Bakru, među svoje dopisnike-botaničare, poslao više od 10.000 komada sušena bilja, koje je ubrao vlastitom rukom i na taj ih način upoznao s florom bakarskog područja pa i samih Ponikava. Pročitajte što je zapisao o njima!

ponikve01

„Krasno je s proljeća ili pod jesen gledati na jezero s kojega vrha! Na okolo kameniti vrhovi, zelene šumice, sočne livadice, a duboko pod tobom zelena voda, u kojoj se obale zrcalem oblaci plivaju, a u noći se mjesec sa zvjezdicama kupa, ugodno se doimlje čovječe duše. Sve to uzveličava i osobiti šum vode iz tolike dubljine, kad se on čas jakim, čas tihanim romonom odaje, čas opet pritaji kao da ne teče“.

Ponikve jesen

„I u kasnoj je jeseni vriedno ovamo doći, kad se mjesto vodenoga, magleno jezero Ponikvom razlije. Vele, da je ponikva s jutra cielu godinu maglom zastrta“.

Jezero Ponikve Foto Sergej DRECHSLER.jpg 17 multimedia gallery full

"Sada se ciela ponikva pretvara u krasno jezero, kojemu u našoj domovini po položaju ne ima premca.Voda se digne 6-8 m, dapače je jednoč zalila i seoce Ponikve. Bijaše to na Andrijinje prije 65 godina, te je do Božića tako narasla, da je žitelje digla iz kuća i da su bačve konopima morali vezati“.

Bakar Jaz perilo

„Nu gdje izlazi voda, koja u Kukuljanskom jezeru ponire? Ona provaljuje djelomice kod mora u Bakru, to izpod kuća, što leže na podnožju vrha, na kojem se nanizao grad. Tuj izlazi na šupljine i napunjava bakarsku vodnicu „Jaz“ te je tako jaka, da okreće pet kolesa bakarskih mlinova. Godine 1878. Kad je ono počelo daždati mjeseca rujna i izmjenice daždilo sve do svibnja, bijaše voda izvanredno visoka, i Mali lug zaplavljen još u lipnju. U Jazu bijaše voda tako velika, da je i onda preticala, kada splav otvoriše, akoprem inače redovito na dva kanala izlazi“.

Hidrografski

„Takovi su hidrografski odnošaji u Primorju gdje mjestimice zemlja cielu godinu vode ni za suzu ne izstine. Ne da se opisati ona bol, kad Primorac gleda, gdje mu potrebita voda bezkoristno u zemlju propada, a ne bi se dalo opisati ono zadovoljstvo, kad bi Kukuljanovo imalo stoti dio one vode, koja u jezeru ponire“.

Veli lug

„Nu ne da se opisati čuvstvo, koje čovjeka obuzme, kad je taj mrtvi kras ostavio, došao na rub Kukuljanskoga jezera i zagledao bujni Veli lug. Tu se u redovima pružaju njivice po kojima se svije kukuruz, pšenica, ječam ili sadi krumpir, zelje i grah – trkljaš; ima u samom dnu i na obroncih nekojih vrhova i vinogradića, a ne manjka ni šuma. Nekoć bijaše dakako ciela ponikva šumom zarasla, koja nam svoju spomen sa nekoliko stabala samo u imenu Veloga i Maloga luga sačuvala“.

abe Gerovo Bag 03 2010 095

„Ovdje sam uviek rado počivao, kad sam ove zanimive krajeve obilazio. Ova mi je šumica i zato osobito mila, što je na njenim livadama rasla mnogo riedka bilina. Dođeš li simo u mjeseca travnja, iznenađuje te miloduha „ponikvarica“ (Narcissus radiiflorus), a porasla je i ljubica pustena (Viola hirta), kačja preslica (Muscari) i mnoga druga riedka biljka“.

zrinski petar grof

„Na lov u ove krajeve rado se zalazilo od starine, te se narod i danas sjeća dičnoga lovca Petra bana Zrinskoga. Lov loveć, dodje jednog dana nad same Ponikve. Došla doba i knez oćutio, da je umoran i gladan, pa upita babu Vidaljku: „Imaš li,babo, što založiti?“ Baba ode u kolibicu i donese knezu veliku sirčenu pogaču, a knez Petar počne sladko jesti kmetski krušac, a zatim ju izruči jednome slugi, dok drugi sluga nije htio toga kruha okusiti. Videć to knez Petar se razljuti i reče:“Evo tebi tvoje plaće, ja te više na trebam; zar si ti bolji od tvog gospodara, komu je kmetski kruh dobar?“