"Pušćajte me da mir mirujen
da pjesmu vali osluškujen
i naše buri plač"
Branka Vidas Golubica
Na jednom obiteljskom grobu na praputnjarskom groblju, uočljiv je epitaf koji govori o pomorcu, sudioniku jedne od ekspedicija austro-ugarske ratne mornarice. Radi se o grobu Jurja Štiglića, mornara, člana Polarne ekspedicije koji je proživio kratak ljudski vijek od samo 36 godina.
Epitaf je to koji namjernike i domaće sjeća na ovog Praputnjarca i njegovo sudjelovanje polarnoj ekspediciji od 1872. do 1874.:
JURAJ ŠTIGLIĆ
ČLAN POMORSKE EKSPEDICIJE
1846.- 1882.
Taj epitaf ujedno sjeća na 12 mornara i pomoraca, pripadnika ili rezervista ratne mornarice iz Dalmacije, Istre i Hrvatskog Primorja koje je posebna komisija stručnjaka iz ratne mornarice tadašnje Austro-Ugarske izabrala za naučnu ekspediciju. Njezin je cilj bio istražiti polarne krajeve sjeverno od Sibirije i mogućnost pronalaska slobodnog prolaza sjevernim krajevima do Aljaske.
Epitaf nas podsjeća na dvije godine što su je naši pomorci proveli u tim krajevima, a za koje je zapovjednik ekspedicije, poručnik bojnog broda Karl Weyprecht, u svojem izvještaju rekao da mogu stajati uz bok američkim i engleskim predčasnicima u polarnim krajevima s čvrstim uvjerenjem da zaslužuju to mjesto!
O toj polarnoj ekspediciji mnogo je pisano u našoj pomorskoj i primorskoj publicistici, no upravo u krajevima oko Bakra, u Praputnjaku i Dragi desetljećima je bila živa uspomena o našima koji su bili izabrani kao vrsni mornari za članove ekspedicije. Iz popisa članova, vidimo uz našeg Jurja Štiglića i tesara Antuna Večerine iz Drage.
1874.godine, carskim autografom bili su odlikovani uz ostale učesnike ekspedicije i mornari, pa je i Štiglić dobio orden - Srebrni križ s krunom za zasluge!
Ovo je zapis sjećanje na generacije Praputnjaraca koji su do naših dana lutali morima svijeta!
Verujemo, da uz trsi i umejki i puti va planinu, mnogi su kad bi ih na moru ulovil fortunal na njemu čuli naše buri plač!
Iz " Praputnjak - zbornik radova" 1981.
Ajvaz Jadranka, 10. svibnja 2020.
