Hreljinska gradina danas predstavlja ruševne ostatke srednjovjekovnog grada Hreljina, dakle ona je hreljinski stari grad. Smješten na najzapadnijem dijelu Vinodola, ponosito se uzdiže na visokoj strmoj litici iznad Bakarca. U srednjem vijeku stari grad Hreljin bio je istaknuto stambeno, trgovačko, obrambeno i upravno središte.
Prvi spomen hreljinskog srednjovjekovnog grada dolazi iz 1225. godine kada je hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. Vinodolsku knežiju, u sklopu koje se nalazio i Hreljin, darovao Frankopanima. Također, jedan od najranijih spomena Hreljina jest i onaj iz 1288. godine prilikom sastavljanja Vinodolskog zakona, čiji je potpisnik i grad Hreljin.
Do napuštanja starog grada Hreljina došlo je uslijed promjena u gospodarskom životu, a ponajviše nakon izgradnje ceste Karoline od Karlovca do Bakra. Posljednji stanovnici starog Hreljina bila su trojica svećenika koji su konačno i zauvijek 1790. godine napustili prostor starog Hreljina i otišli živjeti u novi tj. današnji Hreljin. Od tada stari je Hreljin napušten i prepušten sam sebi da u njemu vlada slavni duh prošlosti ovoga grada.
U tom smislu i današnji će posjetitelj hreljinske gradine moći slikovito vidjeti iz ostataka tog grada, koji je nastajao od 13. do 16. st., njegovu veličinu i naslutiti izgled, a iz toga zaključiti na njegovu nekadašnju važnost.
Od vidljivih ostataka, osim ostataka gradskih bedema i raznih drugih objekata, do danas su se sačuvala dva crkvena objekta i to toranj tj. zvonik crkve sv. Jurja sa razvalinama dotične crkve te kapelica Blažene Djevice Marije. Ova kapelica za stanovnike novog Hreljina ima veliku važnost kao jedini sačuvani objekt starog Hreljina, ali i u religijskom smislu te se do danas sačuvao običaj da se svakog 5. kolovoza na blagdan Gospe Snježne tu održava misno slavlje.
Stari grad Hreljin čuva uspomenu na prošla vremena, slavu i značaj grada, a svakom posjetitelju nudi trenutke u kojima i on postaje dijelom te uspomene.
