Još od vremena kada su u Bakru stolovali Frankopani, Jaz se spominje kao prikupljalište vode iz nekoliko bogatih bakarskih izvora koji teku kroz podzemlje okolnih brda. Taj prirodni fenomen jezerca uz samo more, postao je jedan od prepoznatljivih simbola Bakra. U njemu je voda hladna, čista i nikad je ne nedostaje te ne presušuje čak ni za vrijeme velikih vrućina i suša. Krajem 20. stoljeća započelo se s poribljavanjem Jaza pastrvama pa on od tada ima i svoje stanovnike.
Pokraj Jaza, nalazi se Perilo, kulturno-povijesni spomenik koji kao nijemi svjedok čuva mnoge priče iz bakarske povijesti. Na Perilu se prala roba, ali tu su se i prepričavale najnovije zgode i nezgode u gradu. Njegovoj nekadašnjoj popularnosti svjedoče i mnoge bakarske obitelji koje još uvijek brižno čuvaju predmete koji su se koristili za pranje robe (kabal, maštel, lonac, peralnica i sl.). Prljava roba se kod kuće prala na ruke uz pomoć drvene daske, a za pranje se koristio tvrdi sapun izrađen u kućnoj radinosti. Nakon toga, roba se stavljala u kabal i nosila krivudavim bakarskim uličicama do Perila da bi se u njemu ispirala. Često se na glavnim trgovima nalazio oglas na kojem je pisalo: „Zabranjuje se pranje rublja na Perilu sa peralnicama!“ jer je bakarskoj gospodi za njihov popodnevni san smetala buka od udaranja robe. O starosti Perila svjedoče i brojne stare razglednice, na kojima se vidi da je ono bilo nadograđivano i obnavljano u nekoliko navrata. Perilo je posljednji puta obnovljeno 2014. godine.
