Crkva sv. Andrije apostola bakarska je župna crkva. Današnji oblik zadobila je tijekom druge polovine 18. st. i u prvoj polovini 19. stoljeća. Izgrađena na mjestu stare crkve, a posvećena 28. kolovoza 1853. g. Ova monumentalna građevina najveća je crkva u Bakru i u Riječkoj nadbiskupiji, a u vrijeme izgradnje bila je treća po veličini u tadašnjoj Hrvatskoj, odmah iza zagrebačke i đakovačke katedrale. Zbog toga možemo reći da se radi o najvećem pothvatu u području sakralne arhitekture sredine 19. st. na čitavom našem nacionalnom području. Najstarija crkva na ovom mjestu bila je izgrađena 1130. ili 1167. g., u svakom slučaju tijekom 12. st., te posvećena Presvetom Trojstvu. Nakon što je ta prvotna crkva bila znatno oštećena u potresu 1323. g., a potom i popravljena mijenja se zaštitnik crkve i gradski patron te to postaje sv. Andrija. Početkom 18. st. točnije 1708. g. i 1718. g. dograđuju se lijevi i desni brod crkve, a u to je vrijeme (1710. g.) sagrađen i zvonik koji stoji još i danas. Sredinom 18. st, prema predaji 1750. g., Bakar je zadesio snažan potres koji je srušio crkvu, a zvonik crkve ostao je netaknut. Izgradnji nove crkve pristupilo se dvadesetak godina kasnije. Posebnost ove bazilike je kripta ispod sanktuarija (svetišta) sa dva hodnika i 80-ak grobova u koju su se pokapali ugledniji građani, kao i graditelj crkve biskup Vjenceslav Šoić. Inače, u Bakru su za vrijeme turske opasnosti stolovali mnogi biskupi tako da je bakarska crkva do današnjeg dana zadržala status konkatedrale koja plijeni svojom veličinom, arhitekturom i umjetninama.
