Unutar srednjovjekovnih zidina grada, u blizini crkve sv. Andrije, na najvećem trgu u starom gradu – «Plačici», smjestila se jedna od najpoznatijih, a za posjetitelje svakako najatraktivnija kuća u Bakru – Turska kuća.
Nije poznato ni tko ju je ni kada sagradio, a pretpostavlja se da je građena u 14. ili 15. stoljeću. No, ono što se zasigurno zna jest da takve osebujne i egzotične građevine nema nadaleko te da ona plijeni pažnju mnogim fotografima i slikarima kojima je čest motiv na njihovim uratcima, pa ju stoga, poneki i nazivaju «kuća slikara».
Posebnost Turske kuće proizlazi iz njenih orijentalnih graditeljskih i stilskih obilježja kojih u ovim krajevima inače nema, no Turska se kuća ipak skladno uklopila u okolni primorsko-mediteranski ambijent grada. Njezin oblik što podsjeća na čardak već je odavno srastao s gradom kao i dvije legende, to najljepše narodno i književno blago, o nastanku ove neobične kuće bez «kantuna».
Prema jednoj ukratko, Tursku kuću sagradio je bakarski pomorac koji se, doploviviši u Carigrad, zaljubio u lijepu Turkinju, a i ona u njega. Poveo ju je sa sobom u Bakar te nakon nekog vremena nastavio ploviti morima. No, mlada Turkinja osamljena, počela je tugovati za rodnim krajem. Smišljajući kako da smanji nostalgiju svoje voljene družice bakarski pomorac se dosjetio: sagradit ću joj kuću kakve su u njezinu kraju... i tako je nastala Turska kuća.
Druga legenda govori da je jedan bakarski mornar imao ženu zajedljivu, pomalo opaku koja ga je često kudila i znala mu govoriti «moja su u kući tri kuta, a tvoj samo jedan». Time mu je nastojala pokazati da je ona kapetan, zapovjednik na kopnu tj. u kući. Nakon niza godina bakarskom mornaru dosadilo to slušati te pozove prijatelje i oni zajednički sruše kuću, da bi na tom mjestu ponovo sagradio «kuću bez kutova».
