2f971821bfbe197b81d9497eef5aa659.jpg
9e739fd928c1ef1096635bb4b013b509.jpg
0b36168f28219653977ef7f6dd33b2e7.jpg
aaa253dae8b38ac4965b2bd20143339e.jpg
Turistička zajednica Grada Bakra
English Ente turistico della citta di Bakar - Citta di Bakar Tourismusverband Der Stadt Bakar - German
Povijest kroz vijekove

Prapovijesno doba – Liburnsko doba
Povijest grada Bakra možemo pratiti od prapovijesnih i antičkih vremena. Postoje materijalni dokazi koji nam govore da se na području Bakra život odvija od prapovijesnog brončanog doba (3. i 2. tis.pr.Kr.), a tada ova područja naseljavaju plemena Ilira. Posljednje razdoblje prapovijesti u Hrvatskoj, a to je željezno doba, traje tijekom 1. tis.pr.Kr. Upravo u tom vremenu, ljudi na današnjem tlu Hrvatske prihvatili su sjedilački način života, a to je bilo popraćeno završetkom etnogeneze Ilira na mnoge etničke skupine. Područje grada Bakra naseljavalo je ilirsko pleme Liburna, a koji su inače zauzimali prostor od rijeke Krke u Dalmaciji do rijeke Raše u Istri te otoke od Murtera do Krka u Kvarnerskome zaljevu. Liburni su bili pomorski narod koji je odigrao dominantnu ulogu na Jadranskome moru do V. st.pr.Kr. Liburni su na ovom području ostavili tragove svoje materijalne kulture – razne artefakte, zatim i svoje graditeljsko naslijeđe koje prepoznajemo u nizu ostataka liburnskih Gradina. Također, naziv koji se i danas upotrebljava za ovo područje – Liburnija, podsjetnik je na narod Liburna koji su tu obitavali. Liburni su nam ostavili i najstariji poznati naziv za današnji grad Bakar, a to je Vel-Kier (Kameni zaljev).

Antičko doba – Rimsko doba
Rimsko doba na bakarskom području započinje potkraj II. st.pr.Kr., točnije 129. g.pr.Kr., kada rimski konzul Sempronije Tuditan osvaja Liburniju i u njoj uspostavlja rimsku vlast. Sredinom I. st.pr.Kr. Liburni se pokušavaju osloboditi rimske vlasti, ali neuspješno. Zemlje Ilira, pa tako i Liburna, bile su uključene u rimsku provinciju Ilirik. Na početku I stoljeća poslije Krista rimska vlast ustrojila je na području Liburnije vojno-upravnu oblast – liburnsko-japodsku prefekturu, a ubrzo poslije toga Ilirik je podijeljen na dvije oblasti Panoniju i Dalmaciju, Liburnija je ušla u sastav Dalmacije. U Bakru nalazimo i tragove rimske vladavine, a to nam dokazuje grobište sa uljanicama, zdjelicama, prstenjem, narukvicama itd. Također, nađen je i rimski novac iz vremena rimskih careva Nerona, Trajana, Hadrijana, Atonina i carice Faustine. Antički geograf, astronom i matematičar Klaudije Ptolomej spominje u Liburniji grad Velceru između Senja i Trsata oko 160 g. Velcera (Volcera) rimski je naziv za grad Bakar, a zapravo je to latinizirani oblik od ilirskog Vel-Kier.

Bizantsko doba i seoba naroda
Propašću Zapadnog Rimskog Carstva 476. g. na naše krajeve vlast proširuje Istočno Rimsko Carstvo ili Bizant. Tako, 533. g. Bakar je pripao zapadnom dijelu Bizantskog Carstva. U to vrijeme Bizantu se iza leđa pojavljuju Bugari i Avari, uz pratnju Slavena. Već 630. g. zauzimaju Senj Avari dok za njima dolaze i Hrvati. U povijesnim vrelima nema podataka da Avari napreduju dalje, dok nasuprot tome Hrvati, brojčano nadmoćni, kreću obalom prema sjeveru. Tada im je bizantski car Heraklije dopustio da nasele područje od Vinodola do Bakra.

Doba narodnih vladara
Početkom IX. st. Liburnija je, pa tako i Bakar, pod vlašću kneza Borne (810-821). Tada prvi puta i susrećemo hrvatsko ime za rimsku Velceru, a to je Bakar. Nakon toga Bakar opet nakratko potpadne pod Bizant, da bi za vrijeme kneza Trpimira (845-864) Bakar pripadao hrvatskoj Krbavskoj župi, a i kasnije će ostati u tom sklopu za sve vrijeme hrvatskih knezova i kraljeva. Tako, znamo da je početkom XII. st. na čelu Krbavske župe župan Dasimir, a iz tog vremena imamo i važan zapis arapskog putopisca, liječnika i geografa Ibn Idrisija koji kaže da je «Bkri lijep i napučen grad».

Feudalno doba – doba Frankopana i Zrinskih
Godine 1102. stvoreno je ugarsko-hrvatsko kraljevstvo, a ugarsko-hrvatski kralj Andrija II. predao je 1225. g. Vinodol, a time i Bakar, posebnom darovnicom Krčkim knezovima, kasnije nazvanim Frankopanima. Pod Frankopanima grad Bakar je jedan od gradova potpisnika slavnog Vinodolskog zakona iz 1288. g., i tada se prvi puta u nekom dokumentu spominje hrvatsko ime za grad Bakar. Pod Frankopanskom vlašću grad Bakar kao samostalna općina, communitas, ima vlastitu upravu, crkvenu i vojnu organizaciju. Sve to doprinosi jačem razvoju Bakra kao prometnog, trgovačkog i kulturnog središta. Krajem XV. st., a napose početkom XVI. st. za Bakar stižu crni dani jer tursko nadiranje priječi trgovinu s unutrašnjošću, a na moru ometaju trgovinu Mlečani. Stjepan III. Frankopan bio je posljednji od Krčkih knezova gospodar Bakra. Naime, nije imao potomstva pa je odlučio da sinovi njegove sestre Katarine Šubićeve budu nasljednici njegovih posjeda. Tako, Stjepan Frankopan umire 1577. g., a gospodar Bakra postaje njegov nećak Nikola Zrinski. Od tada, pa sve do 1671. g., gradom Bakrom upravlja druga velikaška hrvatska porodica, a to su Zrinski. Pod upravom Zrinskih oživljena je trgovina u Bakru, no zbog Uskočkog pitanja u nekoliko navrata dolazi do sukoba s Mlečanima. Bakarski urbar dopunjen je 1605. g., a izdan je bio 1524. g. za kneza Bernardina Frankopana i njime se određivala tarifa za trgovačke brodove te neki drugi pravni propisi. Zrinski mudro vode trgovačku politiku, naročito Petar Zrinski koji upravlja Bakrom od 1649. g., davši trgovini potpunu slobodu uz neznatna opterećenja, što je rezultiralo time da je Bakar bio luka s najsnažnijim prometom u cijelom Hrvatskom primorju. To smeta susjednoj Rijeci pod austrijskom upravom koja raznim načinima pokušava ometati bakarsku trgovinu. Taj spor, ustvari trgovački rat traje tijekom cijelog XVII. stoljeća.

Razne uprave
Pogubljenjem Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana 1671. g. u Bečkom Novom mestu dolazi do zapljene njihovih posjeda, pa tako i Bakra, a austrijska vojska vrši veliku pljačku dobara. Nakon pljačke vojske izdano je rješenje po kojem će Kraljevska ugarska komora konfiscirati preostalu pokretnu i nepokretnu imovinu Zrinskih i Frankopana. Takvim je načinom grad Bakar postao Ugarsko komorsko dobro. Komora je slabo gospodarila jer su namješteni loši upravitelji, a službenici su potkradali grad. Također, dodatan je problem bio što je trgovina posve stala. Na koncu ugarska je komora 1692. g. prodala Bakar austrijskoj komori. U Bakru je tada bila uređena kapetanija za grad i čitav Vinodol, a gospodarske se prilike počinju poboljšavati. Austrijski car i kralj Karlo III (VI) proglašava slobodu na moru i bakarska trgovina se postepeno obnavlja, pa i proširuje, čemu je pridonio i prestanak turskih napada i uznemiravanja. Također, zaslugom Karlovom izgrađena je i cesta nazvana po njemu Karolina, a kojom je spojeno Primorje sa zaleđem što je blagotvorno utjecalo na ekonomski napredak. U to vrijeme (1671-1778) grad Bakar sjedište je svih administrativnih, izvršnih i sudskih vlasti ti. uprave za Primorje i imao je ustrojstvo vlasti po uzoru na druge velike gradove.

Bakarski municipij
Carica i kraljica Marija Terezija stupila je na vlast 1740. g. te nastavila promicati politiku potpore razvoju trgovine i obrta. Tako je poveljom od 13. svibnja 1778. gradu Bakru dan status slobodnoga grada tj. slobodne trgovačke luke, a od kaštelenata bakarskog, hreljinskog i trsatskog osnovala je bakarski municipij. Drugom poveljom od 23. travnja 1779. g. Marija Terezija proglasila je grad Bakar slobodnim kraljevskim gradom i podijelila mu gradski grb i autonomiju. Kao municipalni grad Bakar je samostalan, ima povlastice i šalje zastupnike u Hrvatski sabor. Bakar u to doba ostvaruje napredak, luka se razvija, a dodatno se razmahuju brodogradnja i brodarstvo. Također, osnovana je i osnovna škola, a krajem tog XVIII. st. Bakar je najveći grad u Hrvatskoj. Nema sumnje da je bakarski municipij isprva blagotvorno utjecao na proširenje trgovine i prometa u našim krajevima. Od 1809.-1813. Bakar je pod napoleonskom francuskom upravom, a privredni život usred opće nesigurnosti zamire. Poslije odlaska Francuza Bakar će se dugo boriti da dobije natrag municipij i upravu, a to se desilo tek 1834. g., no nedugo zatim nesloga između grada Bakra i okolnih sela razbiti će tu upravnu cjelinu. Konačno, u rujnu 1874. g. bakarski municipij je rasformiran, a dotadašnji dijelovi municipija postali općine.

Bakar kao gradska općina
Željeznica koja je 1873. g. izgrađena samo do Rijeke bila je udarac za daljnji razvoj Bakra, a također i sporost u prelasku na suvremenije načine brodarenja tj. na parobrode. No, u kulturnom i društvenom smislu Bakar je još uvijek vrlo živ, a vodi se borba za očuvanje bakarske nautičke škole, vrlo je prisutna tiskarska djelatnost s nekoliko listova te se izdaju i razne knjige. Također, Bakar ostaje i jak politički, duhovni i nacionalni centar što dokazuje niz istaknutih saborskih zastupnika biranih upravo u Bakru.


Navigacija