- 7 siječnja, 2024
Tragovi prošlosti
Frankopanski kaštel
Prema mnogima najmarkantniji spomenik bakarske kulturne baštine je Frankopanski kaštel na vrhu stare gradske jezgre Bakra. Ponosno se uzdižući nad morem, bakarski Kaštel već stoljećima svjedoči povijesnim previranjima, pritom budno pazeći na svoj grad. Njime su kroz prošlost upravljale slavne velikaške obitelji Frankopan i Zrinski, dok je danas u funkciji prenošenja povijesnih zanimljivosti novim naraštajima. Naime, u „utrobi“ Kaštela čeka Vas mali interpretacijski centar o kojem više saznajte ovdje.
Turska kuća
Iako se nalazi usred starog mediteranskog gradića, ova fascinantna građevina, kako joj i ime kaže, podignuta je u orijentalnom stilu. Pretpostavlja se da je to bilo u 14. ili 15. stoljeću, no tko i zašto ju je izgradio, do današnjeg dana ostalo je nepoznato. U nedostatku povijesnih činjenica o ovom lokalitetu, istaknimo jednu od mnogobrojnih legendi koje se uz njega vežu. Prema njoj, Turska kuća izgleda kako izgleda zbog ljubavi. Priča kaže da ju je sagradio neki bakarski pomorac kako bi se njegova žena, koju je doveo iz Turske, u Bakru osjećala ugodnije i bliže zavičaju tijekom dugotrajnih pomorskih izbivanja njenog dragog.
Rimska kuća
Smještena u blizini najznačajnijih građevina staroga Bakra – Kaštela i crkve sv. Andrije – Rimska kuća već i svojim položajem odaje da je pripadala visokom sloju bakarskog građanstva. O tome svjedoči i njen izgled koji obilježavaju neorenesansni stil te raskošni trijem i volte. Zbog toga je u narodu i postala poznata kao „rimska“, iako je, naravno, „jedan kroz jedan“ bakarska.
Kamene mjere za sol i žito
Možda nijedno mjesto u Bakru ne svjedoči o njegovom nekadašnjem životu kao što to čine stare kamene „zdjele“, tj. mjere za sol i žito koji su nekoć život značili. Kao jedno od najznačajnijih sjevernojadranskih pomorskih i trgovačkih središta, Bakar je bio mjesto razmjene s trgovcima iz Venecije i drugih mediteranskih gradova. Trgovina se odvijala na trgu na kojem se stare mjere i danas nalaze. Stari Bakrani su veću mjeru nazivali „star“, a manju „starić“.